socijalne mrežeimpressum

Strast bitka

Kad škripi led i nešto bocka, reže
u prsim mojim
i ljetne sanje u panici bježe
za suncem svojim;
i meni veli šapat u buduće,
da nestat sve će
i da će doći beskrvno klonuće
i svenut cvijeće;
a šapat mrsi velikijeh himni
da j' sve za ništa
i sve ideje da su polet dimni
ko riječi Hrista -
tu rug taj lebdi besputnijeh misli
i sve ga nosi...
O sve što duša u dobroti smisli,
kad svetost prosi.
A ja tek derem i knjige i spise
i kupe praznim
i psujem vladu i mirisam sise
i djecu blaznim;
I kidam sebe u boli i muci
i misli vijam
i bacam pero u dršćućoj ruci
i slova svijam;
i srćem tamo, gdje se čovjek buni
i dižem viku
i verem se, kud plaze milijuni
u divljem kriku.
O sav taj trzaj raščupanih duša
u meni dr'ti
i ljubim život, kad se i krv gruša
i mozak vrti.
Pa patnja, kadno usne poraskine
i smrt mi kažu
i umor uda kad mi poizvine
i psalme slažu -
ja tjeram sve i prestravljen se kočim
i vičem brzo:
O ne dajte da sve se to istoči,
sve što sam trzo.
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani!
A zaborav ću ljepšu nać u vinu,
neg u - nirvani.

bg