socijalne mrežeimpressum
‹ ›

Pero je moje truba i vasiona je jeka njegova
Dan mrtvih (zbirka pjesama Psovka)

Pobožan je narod i uvinuti su u njega repovi
Preludij (zbirka pjesama Psovka)

...papir će da priča potomcima grijehe moje i ime će moje biti kletva...
Ledeni blud (zbirka pjesama Psovka)

Hoće li naći kosti naše i pročitati posljednji stih?
Ledeni blud (zbirka pjesama Psovka)

Crn je život u obziru, gdje se lažno slažu misli,
u zakonskom jednom braku po receptu iz - biblije!
U poletu (zbirka pjesama Ištipana hartija)

Mi nismo nikad rekli da život znači glupost
i živjet nije vrijedno.
Dan Gospodnji (zbirka pjesama Ištipana hartija)

...naša je ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo...
Pjesma nad pjesmama (zbirka pjesama Psovka)

O ljubim te, grešni svijete, jer su divni tvoji grijesi!
U poletu (zbirka pjesama Ištipana hartija)

...gutam misli i zagušit će me stid...
Preludij (zbirka pjesama Psovka)

...ne čitajte djela moja i sažgite hartiju...
Intermezzo (zbirka pjesama Psovka)

...crni su cjelovi moji, a rumena je u njima krv...
Preludij (zbirka pjesama Psovka)

Hodočastio sam, mrtvi, k vama i gle, nije turobna duša moja
Dan mrtvih (zbirka pjesama Psovka)

...mrtav je narod, ljubavi moja, i sanljiva je pjesma njegova...
Pjesma nad pjesmama (zbirka pjesama Psovka)

Kapaju li suze povrh groba našega i cvjeta li cvijeće?
Ledeni blud (zbirka pjesama Psovka)

Laka ti noć, Mojsije;
ja idem - zove me sunce.
Mojsije (zbirka pjesama Psovka)

Što si se prepala, sjetna dušo - prolazne su sablasti mraza
Pjesma suncu (zbirka pjesama Psovka)

Doći će mlađani bog i velik će biti njegov trijumf
Pjesma suncu (zbirka pjesama Psovka)

Kitty je golubica i ona će vam pričati pohot orlova
Intermezzo (zbirka pjesama Psovka)

Apsurd postaje pjesma moja i nema ludnice za mene
Intermezzo (zbirka pjesama Psovka)

Zašto sam obrijao bradu? To je pitanje velevažno i zanimljivo!
Brada (zbirka novela Ćaskanja)

Naša duša nije ekonomija i znanost; ona je literatura, jer je vrlo elastična, slučajna, ekscentrična, originalna.
Brada (zbirka novela Ćaskanja)

Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj
Pjesma nad pjesmama (zbirka pjesama Psovka)

Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
i rodit ćemo dijete, bezimeno dijete;
i nadjest ćemo mu ime, najljepše ime od lijepih:
Prevrat će biti ime njegovo, o nezakonska ljubavi naša!
Pjesma nad pjesmama (zbirka pjesama Psovka)

Kad glupost vrijeđa ljudski stid
i pljusko bih i lupo...
Post Scriptum (zbirka pjesama Ištipana hartija)

Vaš vrat koji je osjećao moje oči što su se topile na ugrijanom metalu Vaše puti
Žena (zbirka novela Ćaskanja)

Ona ljubi svoga muža i štuje mene; ona zna da njezin muž ljubi nju i mene; ona zna da ja ljubim njenoga muža i da štujem nju.
Žena (zbirka novela Ćaskanja)

Ona zna da činimo nešto - nedopušteno!
Žena (zbirka novela Ćaskanja)

Ako te žena prva poljubi, onda ne možeš ostati samo kod poljupca ako si kavalir.
Žena (zbirka novela Ćaskanja)

Ovako stojimo zagrljeni. Mi se razumijemo. Majka je ljubila sestru ko mene, ja sam ljubio sestru kao majku...
Žalost (zbirka novela Ćaskanja)

Osamnaest se je godina šuljala jedna strašna misao kroz moju narav, zamisli i čuvstva.
Sloboda (zbirka novela Ćaskanja)

Putovao sam mnogo, govorio malo; čitao uvijek.
Brada (zbirka novela Ćaskanja)

Vjera u moralno biće koje je nad ljudima - ta je vjera jedno isto u vjerenika i anarhiste.
Brada (zbirka novela Ćaskanja)

...ali u njega udarahu ljudi, udaraše krv i meso, udarahu životi miliona, udaraše cijelo čovječanstvo. I u ovakim osjećajima išao je ulicom osjećajući ono nešto nova, što je dolazilo iz daljine, duboke, crne, abisne. Jedan dan nosio je u sebi, a toliki mu oprečni i izmiješani osjećaji ispljuskaše dušu. Htio ih je srediti, ali ne dospije. Pomisli, da je to ludilo, što ga u slici nekake Erinije zove u smrt, a on se oteti ne može
roman Isušena kaljuža

Pijem da se opijem i ljubim da se naljubim.
Ukratko: volim sve ono što moj otac osuđuje.
Sloboda (zbirka novela Ćaskanja)

Ukratko: volim sve ono što moj otac osuđuje. On je ozbiljan, trijezan, moralan. Za njega počinje život sa ženidbom, za mene svršava. Njega zanosi blagost, ljubav, dobrota; evanđelje; mene strast, nasilje, zločin: Stari zavjet.
Sloboda (zbirka novela Ćaskanja)

Polomite mi pero i sažgite hartiju;
strahote će da rađaju i priča će biti užas
Intermezzo (zbirka pjesama Psovka)

Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne;
noge su ti išarane i masna je kosa tvoja;
sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja.
Pjesma nad pjesmama (zbirka pjesama Psovka)

Hoće li tko zaroniti kroz more mrtveži i razotkriti mahnite nekad gradove?
Hoće li tko pisati studije vrhu mene i elegije vrhu zalutale duše?
Intermezzo (zbirka pjesama Psovka)

O, živima u grobu! O, onima što umru kasnije od svećeničkog „počivaj u miru“. Ovako. U lijesu. Otvori oči: mrak. Dahne: smrad. Gane se: vlaga, daske, okovi. A onda, gledaj! Ovamo! Ovako! Grizi! Zubi su oštri i nokti oštri. Krv. A meso ko da nije tvoje. Ko da su tvoji prsti pandže pantere. Ovako. Krv. A glava udara. Kvrge. A mozak curi ko mlijeko.
drama Tragedija mozgova

Kratak je bio moj vijek i prerano je umrla duša;
rana je bila smrt ko prerane moje strasti;
iz mrtvoga groba struji krik i osudan je njegov zvuk;
on je ko očaj s osude i plamen otpora.
Ledeni blud (zbirka pjesama Psovka)

Silovat ću te bijela hartijo, nevina hartijo;
ogromna je strast moja i jedva ćeš je podnijeti;
izmičeš se bijesu mojem i blijeda si od prepasti;
cjelov na bljedoću tvoju – moji su cjelovi crni.
Preludij (zbirka pjesama Psovka)

(...) osjećaji puni, jaki strastveni – to je dno. Strast viđenja i upoznavanja – to je širina; osjetljivost tanašna, svestrana i slabašna – to je visina. Dno je poezija, širina je znanost, visina je artizam. Poezija je instinktivna, bezobzirna i strastvena (...) Poezija je duboka i elementarna
roman Isušena kaljuža

Dvadeset dana nisam pisao ništa. Kako da se skupim, kako da ugodim nerve za svoju pjesmu, kad ih nesređenost, nemir i uzbuđenost odvijava i navijava onako, kako ja - ne ću?(...) Danas najposlije dođoh do stola, tinte i osame. Morao bih čitati sve ono, što sam napisao, a rukopis me muči jednako za čitanja kao za pisanja. Najvolio bih sve razderati i početi s nova (...)
roman Isušena kaljuža

Ljubim te, hartijo, i topla je ljubav moja;
topla ko moja krv i mahnita ko srdžba moja.
Podaj mi se zauvijek – crni su cjelovi moji;
crni su cjelovi moji, a rumena je u njima krv.
Preludij (zbirka pjesama Psovka)

Unakazio se prevrat i perverzna su njegova djela
grob je moj dom – veliko grobište duša.
Finale (zbirka pjesama Psovka)

Kad tamo – rukom po staklu
svim svojim tresnuh bijesom:
promaših!... rukom curi krv
i staklo živim mesom...
Post Scriptum (zbirka pjesama Ištipana hartija)

Počeo sam sa psovkom a završit ću s uzdahom tolerancije
Pisma

Psovača tek sam pjesnik ja
i zasad ništa više
Post Scriptum (zbirka pjesama Ištipana hartija)

Čitavi mi život preleti pred očima sasma drukčiji kao da od pjesnika postah pripovjedač.
roman Isušena kaljuža

Dirao joj se sisa, velikih, ispoljenih kao mjehuri, ali ne osjeti strasti. Ona mu se podavaše otimajući, uzbaciv glavu nahero. A Arsen je samo poljubi u kose i srdit na mlaki svoj cjelov iziđe napolje.
roman Isušena kaljuža

Sravnjivaše trup: u one iskrivljena, neravna ramena, jedna lopatica ispoljena, druga utisnuta, sise ko u opatice, kukovi ko lopatice, u ove stisnuta, uobljena pleća, sise tek zamjetljive ko da si prevukao ruku pod baršunastim koricama nakvašene knjige
roman Isušena kaljuža

...ja sam na vidiku jednog drugog svjetovnog nazora,
tj. filozofije jedne koju bih mogao pisati u četrdesetim godinama...;
zato bih ja morao mnogo još toga vidjeti, čuti i čitati...
Pisma

Sve je brzina, momenat i nagon (...)
Moja je ćud – opozicija;
logika – nedisciplina;
filozofija – prevrat.
Sloboda (zbirka novela Ćaskanja)

Ulazeći u konvinkt postajem skeptičniji... dobar katolik i dobar Hrvat stadu se isključivati i gurati, dok jedan ne izgura drugoga. A odilazeći nakon pet mjeseci iz konvikta, ja sam već uvjereni, nedvoumni, fanatični ateista. Ni danas mi taj prevrat nije jasan.
roman Isušena kaljuža

Glede imena Kamov toliko na znanje:
Kad se je sijedi Noe bio napio i razotkrio golotinju, došao je njegov sin Kam i gledao u pijanoga i gologa oca – onda su došli drugi sinovi, Sem i Jafet i – pokrili golotinju. Pa kad se je Noe otrijeznio i doznao za ponašanje djece, rekao: Blagosloven bio Sem i Jafet – i da je proklet Kam!
Kamov za mene dakle znači program u imenu za literaturu.
Pisma

Je l' smrt? Gle, trula lišca i uvele, klonule sise...
Mrtva Dijana (zbirka pjesama Ištipana hartija)

Crna joj kosa pada preko čela kao gusta tekućina masti, pekmeza i likera. Usne tvrde i malene kao na mramornim boginjama grčkih kipara. Oči duge kao u bojadisanih kokota. Ruke meke i tople kao perje
Sloboda (zbirka novela Ćaskanja)

Ona je žena moga prijatelja. Nije lijepa, ali je bila lijepa. Sad je omršavjela; jabučice joj iskaču kao dvije suhe kruške i kad je zle volje, lice joj postane naglo asimetrično kao da joj je tkogod prilijepio žestoku ćušku (...) usne su joj rastavljene, a kad ih stisne, rekao bi, boli je zub.
Žena (zbirka novela Ćaskanja)

I opet je ona prebačena preko njegovog krila. On je priteže još više, još jače, još bliže. I ona ga grebucka sve ljuće. Ali on ne osjeća svoje boli, jer vjeruje u – njenu. I onda – svale se najedanput... On ju je zbilja privukao. Padoše. I digao joj svite. Ali to bijaše prvi put – odostrag. On je se dotakao. Ali to bijaše prvi put – šakom. On je svršio „koitus“, ali ne skinu svojih hlača. Bijaše gotov: prvi puta zadovoljena strast s punim uživanjem, neprekinutim bludom i bez straha za dijete. Prvi blud individualizma.
roman Isušena kaljuža

U malenoj, ispratoj flašici poslao je Arsen nekoliko pljuvački na analizu svojemu liječniku. On je bio dobio plućni katar, izbacujući dnevno čitave tucete žutih i punih komada. Arsen ih prispodabljaše koralima i spužvama, tako bijahu izdjelani. A za boju govoraše, da je žuta kao kanarinac ili žganac. Nije on podavao osobite važnosti svemu tome i već se je bio smirio s mišlju, da je to kronični katar, koji neće ni proljetno sunce presušiti.
roman Isušena kaljuža

Zdravlje. Mogu ti reći ovo: u Zagrebu u posljednje vrijeme nisam mogao ni na nogama stajati; kad sam došao tek u Veneciju osjećao sam bol u nogama i koljenima; ali danas ni traga svemu tomu; jedem s apetitom, idem lagano, spavam dobro bez kašljanja, pljujem daleko manje negoli ovog ljeta (...)
Pisma

Tu me je majka pozvala da joj pomognem izvesti oca u zahod. On se je grčevito uhvatio za naša ramena; pleća mu zgrbljena, koljena zgrčena; stišće nas do krvi. Sav je u znoju, stenjanju i smradu. Donja mu se usnica trese i cijela se soba s njom trese. Podupire se o nas. Zadnjom nategom svog organizma za životom čini od nas stvar, nijemu materiju, štake.
Sloboda (zbirka novela Ćaskanja)

Pokret u redovima talijanskih katolika, koji do nas dopire samo onda, kad mu službeni krugovi sjednu za vrat suspendovanjima „a divinis“ ili crnim, ispriječenim, prijetećim kažiprstom, javlja se već od više godina s karakterima općenite krize klera i katolicizma
Neokatolici u Italiji

Ja ne bih nikada podnio da rođeni znanci gledaju na meni orgiju puti, krvi i kostiju, kako sam je ja gledao na Milutinu. Najvolio bih svršiti u bolnici – negdje u tuđini.
Pisma

Ja sam jedanput vjerovao u boga, molio sam javno, u crkvi; skidao pred ikonama šešir, na ulici. Ali onda... ono je u meni, vjera, počelo postajati nešto sasma posebno, oprečno onome oko mene.
Orgije monaha (drama Samostanske drame)

(...) truli sveče, dostojni proroče tiranskoga boga;
tvoj je bog sramotan ko knuto, postidan ko šibe;
vjernici su njegovi odurni ko cjelovi izbitog paščeta i pokloni birokrata
Job (zbirka pjesama Psovka)

Ja sam bio među svim onim ljudima nešto posebna, iznimna: svi su znali da ne pohađam crkve. Jedna uvažena seoska ličnost, prvi gazda u selu, gledao me nepovjerljivo od prvoga dana: jedno radi naglaska, drugo radi izraza na „izam“, treće radi toga, što sam na njegovo pitanje: „Jesu li uvijek pune rimske crkve?“ odgovorio: „Pune – stranaca, kad nema – mise.“
Selo

Crkve me se dojmiše ko grobnice jedne umjetnosti, osjećaja i prošlosti.
roman Isušena kaljuža

Pogazio si, Hriste, ko zatupljeno pašče
i leptire i krin -
O Eunusi! O smrti! Iz uškopljenog oca
već nikad, nikad sin!
Uskrsli Hrist (zbirka pjesama Ištipana hartija)

Drugovi!
Iz sveukupne historije ljudskog roda vidimo, gdje se razvija gorostasna i jedina borba, borba za opstanak. Od najniže borbe za svagdašnji kruh raste ta borba i uzdiže se u veličajnu, uzvišenu borbu za opstanak misli, za onaj vječiti kruh, koji je potrebit ljudima, dok hoće premoć i emancipaciju na zemlji. A iz te borbe izvire velebna jedna ideja: ideja napretka.
Riječ sakupljenim srednjoškolcima u Lokvama

Najposlije postajem onakim, kakim se jedanput idealizovah u mašti, u praksi. Smisao moga života, svađa se na ovo: izgustirati i izuživati ili nauživati život znači za pseto izjebati se i prejesti, za kicoša, birokratu i prokurvati se i spolno i moralno i umno, za ljude slijediti pseto i kicoše – za mene pak znači izgustirati ga u njegovoj najvišoj manifestaciji: znanju.
Pisma

Dobar način da oprostimo onome koji se ljuti na nas zbog nepostojeće uvrede jest da ga zbiljski uvrijedimo.
Natuknice

Ako čovjek želi samo ostariti i ostati trajno zdravim
nema korisnijeg kretanja niti boljeg izlaganja svježem zraku
nego li je to prosjačenje.
Natuknice

U ljudska proturječja spada već i čovjekovo uvjerenje da ih ima.
Natuknice

Tko nosi svjetiljku posrne lakše od onoga koji ga slijedi.
Natuknice

U trenutku smrti nema više pretjerivanja, jer je smrt krajnja pretjeranost.
Natuknice

Ja (shvaćen empirički) grozim se sebe (shvaćenog apsolutno),
strahovitog demagoga koji u meni boravi.
Natuknice

Lakše se žrtvovati za ljude nego ih voljeti.
Natuknice

Veliki duhovi najprije počnu sami sebe prezirati.
Natuknice

U živoj puti živa miso
i cjelov na sve s ovkraj groba!
XX. vijek (zbirka pjesama Ištipana hartija)

Budući moj život ne posluži dovoljno znanosti,
to joj ostavljam svoje tijelo i dajem joj svoju smrt
i hulja tko nadamnom pozove popa,
pribije krst i donese vijenac.
Natuknice

bg